bajdvej

Napravih čistku u rss reader-u kad sam shvatio da se nagomilalo blogova kojih se rješavam kao napasti, klikćući na “Mark as read”… Svima bješe zajedničko da pišu makar jednom dnevno, a zbilja nemam vremena (tj. resursa ;)) da doživljavam kao zanimljivo štivo to što je tamo neko update-ovao wordpress sa verzije x.y.z na verziju x.y.(z+1) koja ispravlja nekoliko sigurnosnih propusta i čiji changelog se može pogledati ovdje. Šteta što se elektronski tekstovi ne mogu koristiti za potpaljivanje vatre…

Tokom, popularno rečeno “80-ih godina prošlog vijeka”, dio ljetnjih raspusta provodio sam kod babe… Moj ujak je tada počinjao karijeru društveno-političkog radnika, pa je počeo i da donosi gomile biltena CKSKCG… Kako sam se rano navukao na knjige (već sa 3 godine sam znao da čitam) a kako su ljeta kod babe znala bit’ neopisivo dosadna, brzo bih ispucao sve zalihe npr. biblioteke Plava Ptica i kasnije čitao sve što mi dođe pod ruku. Bila je tamo jedna knjiga pripovjetki Radoja Domanovića koju sam pročitao makar 20 puta… Čak i u Dedijerovoj “Biografiji J.B. Tita” uspijevao sam, u časovima očaja, naći nešto zanimljivo… Ali bilteni CK… Jedina interesantna stvar kod svih tih lijepo odštampanih knjigolikih govana bio je plavičasto-zeleni plamen kojim su gorjeli kad bi baba odlučila da naloži vatru i napravi neki specijalitet iz crepulje & ispod sača.

‘bote, u jednom trenutku smo odbacili specijalitete naših baba i kamene kuće naših đedova kao prevaziđene stvari… Sad dajemo dosta para za tu istu hranu, u kamenom ozidanim restoranima. Roots, man. Pizda nam materina.

Inače sam dobro, što i vama želim. Za četvrtak spremam jedan specijalan post, džizs faking krajst, its di end of an era…